Primjer: restoran u Budvi kroz jul i avgust
· 4 min čitanja
Ovo je razrađen primjer, ne izvještaj o konkretnom klijentu. Brojke su postavljene u red veličine koji se viđa na primorju i služe da se pokaže kako se računa.
Uzmimo restoran u Budvi, sedamdesetak mjesta, prosječan račun po gostu 22 eura, marža oko 30 posto.
Šta je problem
Ugostiteljstvo u vrhu sezone ima obrnut problem od većine djelatnosti. Nije pitanje kako doći do gostiju — gostiju ima. Pitanje je kako doći do pravih gostiju i kako popuniti sate koji su prazni.
Restoran u Budvi u julu je pun od 20 do 23. Prazan je od 12 do 16 i poslije 23. Prosječna popunjenost kroz dan je možda šezdeset posto, iako se vlasniku čini da radi punim kapacitetom jer gleda samo vrh večeri.
Novac se zarađuje na tim praznim satima, ne na onima kad se čeka na sto.
Šta se reklamira
Ne restoran uopšte. Konkretni razlozi da se dođe u konkretno vrijeme.
Ručak od 12 do 16. Dnevni meni po fiksnoj cijeni, hladovina, brzo posluženje. Ovo je najveći neiskorišćen kapacitet u većini objekata na primorju.
Kasna večera poslije 22. Ljudi koji su bili na plaži do kasno ili dolaze sa izleta.
Zatvorene grupe i proslave. Jedna rezervacija od dvadeset ljudi vrijedi kao pola večeri.
Doručak, ako se radi. Malo ko na primorju ozbiljno reklamira doručak, a tražnja postoji.
Gdje se troši
Za ugostiteljstvo u vrhu sezone težište je drugačije nego kod smještaja.
Mreže, ciljanje po lokaciji — najveći dio. Ljudi koji su fizički u Budvi i okolini, u krugu od nekoliko kilometara. Ovo je najvažnije podešavanje u cijeloj kampanji. Nema smisla reklamirati restoran u Budvi čovjeku u Nikšiću u julu.
Mapa i ocjene — bez ovoga ne ide. Veliki dio ljudi u sezoni traži „restoran blizu mene” ili gleda mapu. Profil sa svježim slikama, radnim vremenom, menijem i ocjenama radi više od bilo koje plaćene reklame.
Pretraga — manji dio. Postoje upiti tipa „riblji restoran Budva” i vrijede, ali ih nema previše.
Gruba podjela: dvije trećine na mreže sa uskim geografskim ciljanjem, ostatak na pretragu, uz stalno održavanje profila na mapi koji ne košta ništa osim vremena.
Kako izgleda računica
Recimo 600 eura za jul i avgust zajedno.
Klik na mrežama sa uskim ciljanjem u Budvi u sezoni je skuplji nego van sezone — recimo 0,20 eura. To je oko 3.000 klikova.
Za ugostiteljstvo se ne mjeri upit na isti način kao kod usluga. Mjere se:
- klikovi na broj telefona za rezervaciju,
- klikovi na mapu i uputstvo kako se stiže,
- pogledi menija,
- poruke sa pitanjem o slobodnim stolovima.
Recimo da od 3.000 klikova bude 400 takvih radnji. Cijena: 1,5 euro po radnji.
Ako se od tih 400 pojavi 120 stolova sa prosječno dvoje ljudi, to je 240 gostiju. Promet: oko 5.300 eura, marža oko 1.600.
Uloženo 600, vraćeno 1.600 marže. Radi.
Ključni dio je da se to broji. Bez brojanja klikova na telefon i na mapu, vlasnik na kraju avgusta ima samo osjećaj.
Šta obara rezultat
Stara slika hrane. Fotografije jela od prije tri godine, slikane uveče pod žutim svjetlom. Ovo je najčešći problem i najlakše se rješava — jedno popodne po dnevnom svjetlu.
Nema cijena nigdje. Meni na sajtu ili profilu bez cijena. Stranac koji ne zna koliko je skupo obično ne ulazi.
Neažuran profil na mapi. Radno vrijeme koje ne odgovara stvarnom, stara adresa, nema slika.
Ignorisane ocjene. Ocjena od tri i po sa neodgovorenim primjedbama košta više nego što ijedna reklama može da nadoknadi. Odgovaranje na ocjene je besplatno i vidi ga svako ko provjerava.
Reklamiranje u satima kad se ionako čeka na sto. Novac za ništa.
Šta radi jako
Isključivo ciljanje po blizini. Ljudi koji su sada tu.
Vremensko ograničenje reklama. Reklama za ručak izlazi od 10 do 14, ne cijeli dan.
Konkretna ponuda sa cijenom. „Dnevni meni 12 €, od 12 do 16, u hladovini” radi bolje od „posjetite nas”.
Video umjesto slike. Kratak snimak terase, mora i posluživanja radi bolje od statične fotografije.
Odvojene kampanje po jeziku. Ruski, srpski, engleski, njemački — zavisno od toga ko ti dolazi.
Šta se radi u septembru
Ne gasi se. Klik pada, ostaju mirniji gosti, a kapacitet je slobodniji.
Poruka se mijenja: mirnije, bez gužve, more još toplo.
Za većinu objekata na primorju septembar po cijeni gosta ispadne bolji od avgusta.
Šta se iz ovoga vadi
Za ugostiteljstvo u sezoni pravi posao nije dovođenje gostiju uopšte nego popunjavanje praznih sati.
Usko geografsko ciljanje i vremensko ograničenje reklama rade više od budžeta.
Profil na mapi sa svježim slikama i odgovorenim ocjenama je najjeftiniji dio cijele priče i najčešće zapušten.
I bez brojanja klikova na telefon, mapu i meni, na kraju sezone ostaje samo osjećaj.
Ako hoćeš da neko postavi ovako podijeljenu kampanju za tvoj objekat — javi se.
info@asenvirocon.me · 068 090 161