Greške pri određivanju budžeta za oglašavanje
· 4 min čitanja
Iznos koji odrediš na početku odlučuje hoće li kampanja imati šansu. Većina propalih kampanja u Crnoj Gori nije propala zbog lošeg oglasa nego zbog cifre koja od početka nije mogla ništa da uradi.
Evo grešaka koje se ponavljaju.
1. Iznos određen „koliko mi ne fali”
Najčešća. Vlasnik pogleda šta mu preteče na kraju mjeseca i to da na reklame. Nekad je to 300 eura, nekad 40, nekad ništa.
Problem nije iznos nego to što nema veze sa poslom. Reklama nije trošak koji se pokriva viškom — to je ulaganje koje se mjeri po tome šta vraća. Ako vraća, treba više. Ako ne vraća, ni jedan euro nije opravdan.
Ispravno: kreni od toga koliko ti vrijedi jedan kupac i koliko ih hoćeš mjesečno. Ako jedan kupac nosi 400 eura zarade i hoćeš pet novih, imaš 2.000 eura prostora. Koliko od toga daš na reklamu je tvoja odluka, ali sada bar znaš gornju granicu.
2. Budžet manji od cijene jednog upita
Ovo je matematika koja se često previdi.
Ako te jedan upit košta 15 eura, a daš 30 eura mjesečno, dobijaš dva upita. Od dva upita možda jedan postane posao, možda nijedan. Poslije mjesec dana zaključiš da reklame ne rade.
Nisu radile jer ih nije bilo dovoljno da se išta vidi. Trideset eura mjesečno je jedan euro dnevno — to je pola klika u nekim djelatnostima.
Pravilo palca: mjesečni budžet treba da nosi bar dvadesetak upita, inače ne možeš razlikovati rezultat od slučajnosti.
3. Zaboravljen trošak izrade materijala
Budžet za reklame nije samo ono što ode platformi. Tu je i vrijeme nekog ko postavlja i prati, i izrada slika, video snimaka i tekstova.
Firma koja da 200 eura platformi a nula na materijal reklamira lošom slikom i lošim tekstom. Isti novac uz pristojan materijal daje osjetno bolji rezultat.
Realan odnos: dvije trećine do tri četvrtine na plaćanje platformi, ostatak na materijal i vođenje. Ako ne izdvajaš ništa za drugi dio, radiš ga sam — i to je u redu, samo znaj da to jeste trošak, samo ga plaćaš svojim vremenom.
4. Isti iznos svakog mjeseca bez obzira na sezonu
Crnogorsko tržište je sezonsko skoro u svakoj djelatnosti. Ista para u aprilu i u decembru ne kupuje isto.
Ravnomjeran budžet znači da preplaćuješ u mrtvoj sezoni i podbacuješ u vrhu. Godišnji iznos raspoređen po tražnji daje mnogo više za istu cifru.
5. Dizanje budžeta kao odgovor na loš rezultat
Kampanja ne donosi upite, pa vlasnik udvostruči budžet da bi „razbio”.
Ako je kampanja loše postavljena, veći budžet znači da brže trošiš na pogrešne klikove. Nula pomnožena sa dva je i dalje nula.
Prvo se traži uzrok: pogrešne riječi, loša strana, nedostupan telefon, cijena van tržišta. Kad rezultat postane pozitivan, tek onda se dodaje.
6. Odustajanje prije nego se išta stigne izmjeriti
Kampanje se ne čitaju sedmog dana. Prvih nedjelju do dvije sistem uči, cijene skaču, brojke su neuredne.
Firma koja ugasi kampanju poslije deset dana jer „nije bilo ničega” bacila je novac koji je otišao upravo na to učenje. Realno vrijeme za prvu ozbiljnu ocjenu je četiri do šest nedjelja, uz dovoljno prometa.
Ako nemaš strpljenja i para za šest nedjelja, bolje da ne kreneš nego da platiš samo fazu učenja.
7. Budžet bez ostavljene rezerve
Kampanja koja radi treba da može da se pojača. Firma koja je sav raspoloživ novac stavila u plan nema čime da odgovori kad se ukaže prilika — sezona krene ranije, konkurent se povuče, jedna reklama iznenada radi.
Ostavi deset do dvadeset posto sa strane. To je najisplativiji dio budžeta jer ide tamo gdje se već zna da radi.
Kako izgleda ispravno postavljen budžet
Četiri broja i gotovo:
Koliko ti vrijedi jedan kupac. Prosječan račun puta koliko puta se vraća, minus troškovi.
Koliko od upita postane kupac. Ako se javi deset ljudi a troje kupi, to je trideset posto.
Koliko smiješ da platiš upit. Vrijednost kupca puta stopa pretvaranja, pa uzmi trećinu do polovine toga da ostane zarade.
Koliko upita hoćeš. Pomnoži sa gornjim — to je budžet.
Primjer: kupac nosi 300 eura zarade, troje od deset kupi, znači jedan upit vrijedi 90 eura. Spreman si da platiš trećinu — 30 eura po upitu. Hoćeš deset upita mjesečno. Budžet: 300 eura.
Sad imaš cifru koja ima veze sa poslom, i mjeru po kojoj znaš da li radi.
Ako brojke ne znaš
Većina malih firmi ih ne zna precizno. To nije razlog da se ne krene, nego razlog da prva dva mjeseca budu mjerenje.
Uzmi iznos koji te neće boljeti ako se izgubi, postavi da se broje pozivi i poruke, i poslije šest nedjelja imaš svoje stvarne brojke. Tad se pravi ozbiljan budžet.
Ako hoćeš da neko prođe kroz tvoje brojke i kaže gdje je granica isplativosti — javi se.
info@asenvirocon.me · 068 090 161