Šta mora da postoji prije nego uopšte kreneš
· 5 min čitanja
Ovo nije spisak lijepih želja nego uslova. Ako neki od njih ne postoji, kampanja će trošiti i neće davati, i to se neće popraviti podešavanjem.
1. Slobodan kapacitet
Prvo pitanje, ne zadnje.
Koliko novih poslova mjesečno možeš da primiš a da ne kasniš, ne žuriš i ne kvariš kvalitet?
Ako je odgovor nula, ne reklamiraj. Reklama u punom rasporedu donosi ljude koji čekaju, otkazuju i pišu loše ocjene.
Ako je odgovor pet, budžet se postavlja tako da donese pet do osam poslova, ne dvadeset.
2. Neko ko se javlja
Kod nas se većina posla i dalje dogovara telefonom, i to se često lomi na ovom koraku.
Treba da bude jasno: ko odgovara na pozive, ko na poruke sa mreža, ko na mejlove, u kom roku, i šta se radi van radnog vremena.
Ako radiš na terenu i telefon zvoni u prazno, ovo se rješava prije reklame — automatskom porukom, drugom osobom, ili bar obećanjem u oglasu koje možeš da ispuniš.
Upit na koji se javiš sjutradan je plaćen i bačen.
3. Mjesto na koje se šalje
Reklama negdje vodi. To negdje mora da postoji i da bude pristojno.
Minimum: jedna strana o usluzi koju reklamiraš, sa opisom, cijenom ili rasponom, fotografijama stvarnog posla i brojem telefona na vrhu.
Ako nemaš sajt, za neke djelatnosti prolazi profil na mrežama sa uredno postavljenim podacima i svježim objavama — ali mora da postoji nešto.
Ono što ne prolazi: naslovna strana sa deset usluga, prazan profil, sajt koji se učitava sedam sekundi.
4. Cijena koju možeš da izgovoriš
Ne mora da bude na sajtu, ali mora da postoji u glavi i da bude ista svaki put.
Prvo pitanje svakog pozivaoca je koliko košta. Ako se odgovor mijenja od poziva do poziva ili glasi „zavisi”, gubiš ljude na prvom koraku.
Za servisne djelatnosti: cijena izlaska mora da bude fiksna i poznata.
5. Profil na mapi
Besplatno, i skoro svako ko vidi tvoju reklamu će te provjeriti.
Tačna adresa, radno vrijeme, telefon, slike, opis usluga, odgovorene ocjene.
Ako tamo nema ništa, reklama plaća provjeru koja te košta mušteriju. Ovo se sređuje za jedno popodne i mora prije prvog potrošenog eura.
6. Mjerenje
Ne može se postaviti unazad. Sve što se desi prije nego je postavljeno, izgubljeno je.
Minimum: brojanje slanja forme, brojanje klikova na broj telefona, i poseban broj telefona za reklame ako se kod tebe zove.
Uz to sveska sa upitima i pitanje „gdje ste nas našli”.
7. Tri broja u glavi
Koliko ti vrijedi jedan kupac. Zarada po poslu, puta koliko se puta vrati.
Od koliko upita nastane posao.
Koliko smiješ da platiš upit. Prvo podijeljeno drugim, pa uzmi trećinu.
Bez ovog trećeg broja ne možeš znati da li kampanja radi ili gubi, ma kakve brojke gledao.
8. Novac i vrijeme za tri mjeseca
Kampanja u prve dvije nedjelje uči. Prva ozbiljna ocjena je poslije četiri do šest nedjelja. Sa malim budžetom treba tri mjeseca da se skupi dovoljno upita za zaključak.
To znači 300 do 600 eura spremno, i strpljenje da se u međuvremenu ne mijenja svaki drugi dan.
Ko nema oboje, bolje da ne kreće.
Šta nije uslov
Da se ne bi odugovlačilo sa pripremom:
Nije uslov savršen sajt. Jedna pristojna strana je dovoljna.
Nije uslov profesionalni video. Snimak telefonom sa posla radi bolje od uglačanog.
Nije uslov veliki budžet. Sto pedeset eura radi za usku uslugu u jednom gradu.
Nije uslov da znaš kako reklamiranje funkcioniše. Uslov je da znaš svoj posao i svoje brojke.
Nije uslov da nemaš konkurenciju. U Crnoj Gori je na pretrazi u većini djelatnosti tanka.
Redoslijed
Po tome koliko košta i koliko donosi:
1. Provjeri kapacitet. Besplatno, pet minuta.
2. Dogovori ko se javlja i kada. Besplatno.
3. Sredi profil na mapi. Besplatno, popodne.
4. Izračunaj tri broja. Besplatno, pola sata.
5. Napravi ili sredi jednu stranu. Nekoliko sati.
6. Postavi mjerenje. Nekoliko sati.
7. Zapiši polazne brojke — koliko upita imaš sada bez reklama.
8. Tek onda kampanja.
Prvih sedam koraka je nedjelja dana i uglavnom ne košta ništa osim vremena.
Firma koja ih preskoči obično potroši prva tri mjeseca budžeta na to da otkrije da joj fali nešto sa ovog spiska.
Šta se dešava kad se preskoči
Nekoliko tipičnih ishoda, svaki od kojih se vidi redovno.
Bez mjerenja: poslije tri mjeseca se raspravlja o osjećajima. Novac je potrošen, podataka nema, i sljedeća odluka se donosi isto napamet.
Bez odredišta: klikovi stižu na naslovnu stranu ili prazan profil. Plaća se puna cijena za trećinu rezultata.
Bez dogovora ko se javlja: kampanja radi, upiti stižu, i pola ih se izgubi jer se odgovara sjutradan.
Bez izračunate granice: ne zna se je li cijena upita od osamnaest eura odlična ili katastrofalna, pa se odluke donose po tome kako brojka izgleda.
Bez provjere kapaciteta: kampanja proradi, ljudi čekaju, ostavljaju loše ocjene. Plaćeno da se pokvari glas.
Ako nešto od spiska fali
Ne mora se sve riješiti prije starta, ali se mora znati šta fali i šta to košta.
Ako nemaš stranu, možeš krenuti na postojeću — samo znaj da plaćaš skuplji upit dok se ne sredi.
Ako nemaš izračunatu granicu, prva dva mjeseca su mjerenje, ne ocjenjivanje.
Ono što se ne smije preskočiti ni u kom slučaju: mjerenje i brzina javljanja. Prvo se ne može nadoknaditi unazad, drugo poništava sve ostalo.
Ako hoćeš da neko prođe kroz spisak sa tobom i kaže gdje si spreman a gdje nisi — javi se.
info@asenvirocon.me · 068 090 161